Igranje rukom u fudbalu: kada je prekršaj, a kada nije

Igranje rukom nije svaki dodir lopte rukom. Prekršaj postoji samo ako je igrač namjerno igrao rukom, ili ako je rukom neprirodno povećao svoje tijelo. Sve ostalo, uključujući loptu koja se odbije od vlastite noge pa pogodi ruku, prolazi bez zvižduka.

Ovo je pravilo koje se mijenja češće od svih ostalih i oko kojeg se najviše svađa. Razložimo ga do kraja, uz situacije koje si vidio stotinu puta. Ovaj tekst je dio našeg kompletnog vodiča kroz pravila fudbala.

Gdje uopšte počinje ruka

Prije svega treba znati šta pravila uopšte smatraju rukom, jer to nije ono što bi većina pretpostavila.

Po pravilima se računa samo dodir od donje ivice pazuha naniže. Sve iznad te linije je rame, a rame nije ruka.

Zato gol postignut ramenom vrijedi, a isti taj gol postignut deset centimetara niže ne vrijedi. Granica djeluje proizvoljno, ali postoji upravo zato da bi sudije imale tačku koju mogu pokazati na snimku umjesto da procjenjuju gdje ruka počinje.

Izvor:IFAB - Zakon 12 (Prekršaji i nesportsko ponašanje)

Kada JESTE prekršaj

Postoje tri situacije u kojima se uvijek svira.

Namjerno igranje rukom. Igrač pokreće ruku prema lopti, a ne lopta prema njemu. Ovo je najlakše prepoznati i oko toga skoro da nema spora.

Neprirodno povećanje tijela. Ovdje se lome koplja. Ako je ruka u položaju koji nije opravdan pokretom tijela u tom trenutku, i time igrač zauzima veći prostor nego što bi inače, svira se. Klasičan primjer je branič koji se baca u blok raširenih ruku.

Gol postignut rukom. Napadač ne smije dati gol rukom, čak ni potpuno slučajno. Gol se poništava bez obzira na to gdje je ruka bila i je li igrač išta mogao učiniti.

Kada NIJE prekršaj

Ovdje je nesporazuma najviše, jer publika najčešće traži prekršaj u situacijama koje pravila izričito izuzimaju.

• Lopta se odbije od vlastitog tijela pa pogodi ruku. Recimo od noge, glave ili trupa istog igrača. Ne svira se.
• Lopta dođe od bliskog protivnika i igrač nije imao vremena da reaguje.
• Ruka je uz tijelo ili u položaju koji je prirodan za ono što igrač radi. Trkač maše rukama, onaj ko pada oslanja se rukom o tlo, i to je normalno.
• Igrač pada, a ruka je između tijela i tla radi oslonca.
• Rame, po onoj liniji od pazuha naniže.

Pravilo koje je izmijenjeno, pa se još pogrešno pamti

Nekada je vrijedilo da se gol poništava i ako je lopta prije gola slučajno dotakla ruku bilo kojeg napadača, pa makar i nekoliko dodavanja ranije. To je stvaralo apsurdne situacije u kojima se gol brisao zbog dodira koji niko nije ni vidio.

Danas to više ne vrijedi. Slučajan dodir rukom koji dovede do toga da saigrač postigne gol nije prekršaj. Poništava se samo ako je sam strijelac rukom dao gol ili ga je rukom neposredno prije toga sebi namjestio.

Ako i dalje pamtiš staro pravilo, ovo je jedina izmjena koju stvarno treba upamtiti.

Kazna: udarac, pa tek onda karton

Prvo se dosuđuje direktan slobodni udarac, a ako se prekršaj desio u šesnaestercu, penal.

Karton je zasebno pitanje i ne ide automatski uz svaki dosuđen prekršaj:

• Nema kartona za obično igranje rukom, ma koliko skupo koštalo.
• Žuti karton ide igraču koji je rukom prekinuo obećavajući napad, kao i onome koji je slučajnim igranjem rukom spriječio gol ili čistu priliku.
• Crveni karton ide igraču koji je namjerno rukom spriječio gol ili čistu priliku, bez obzira gdje se to na terenu desilo.

Ta razlika između žutog i crvenog je važna: presuđuje se namjera, ne posljedica. Isti zaustavljen gol nosi žuti ako je bilo slučajno, a crveni ako je bilo namjerno.

O tome koliko traje kazna nakon isključenja pisali smo u vodiču o suspenziji za crveni karton.

Golman je poseban slučaj

Golman u svom kaznenom prostoru smije igrati rukama i za njega ovo pravilo tu ne vrijedi.

Izvan šesnaesterca je običan igrač. Ako tamo rukom zaustavi loptu i time spriječi čistu priliku, slijedi direktan crveni karton, isto kao i svakom drugom.

Postoje i dvije situacije u kojima ni u vlastitom šesnaestercu ne smije uzeti loptu rukama:

• kada mu je saigrač loptu namjerno dodao nogom,
• kada je primi direktno iz ubacivanja saigrača sa aut-linije.

U oba slučaja protivnik dobija indirektan slobodni udarac, i to se izvodi s mjesta prekršaja unutar šesnaesterca, što je jedna od rijetkih prilika kada cijela ekipa stane na gol-liniju.

Više o tome u vodiču o golmanu i crvenom kartonu.

Zašto se pravilo stalno mijenja

Odgovor je jednostavan: ovo pravilo traži procjenu, a ne mjerenje.

Ofsajd se može izmjeriti kamerama do centimetra. Da li je ruka bila u prirodnom položaju ne može se izmjeriti nikako. To je ocjena čovjeka, a čim je ocjena u pitanju, dvije sudije mogu imati dva mišljenja i obje biti u pravu po slovu pravila.

IFAB zbog toga skoro svake sezone precizira formulaciju, pokušavajući suziti prostor za tumačenje. Svaka takva izmjena riješi jedan tip situacije i otvori drugi, pa se ciklus ponavlja.

Šta VAR ovdje smije, a šta ne

VAR se u ovim situacijama uključuje samo kada je igranje rukom vezano za gol, penal ili direktan crveni karton. Igranje rukom u sredini terena, ma koliko očigledno, nije u njegovoj nadležnosti.

I ovdje vrijedi princip jasne i očigledne greške. Ako je situacija takva da bi je dva razumna čovjeka različito ocijenila, VAR ne dira odluku sudije na terenu. Zbog toga ćeš gledati usporeni snimak, biti siguran da je ruka, a penal ne bude dosuđen.

Kako to primijeniti dok gledaš utakmicu

Kad sljedeći put padne sporna situacija, postavi sebi tri pitanja tim redom:

1. Je li dodir bio ispod pazuha? Ako je rame, gotovo je, nema prekršaja.
2. Je li ruka bila tu s razlogom? Trčanje, skok, pad i oslonac o tlo su prirodni položaji. Raširena ruka u bloku nije.
3. Odakle je lopta došla? Ako se odbila od samog igrača ili je stigla iz neposredne blizine, prekršaja nema.

Ako su odgovori redom da, ne i izdaleka, prekršaj je gotovo siguran. U svakoj drugoj kombinaciji, ono što gledaš je procjena, a ne pravilo.

Zaključak

Igranje rukom je prekršaj samo ako je namjerno ili ako je igrač rukom neprirodno povećao tijelo. Računa se dodir od pazuha naniže, pa rame ne vrijedi. Gol dat rukom se uvijek poništava, čak i slučajan, ali slučajan dodir koji dovede do saigračevog gola više nije prekršaj. Kazna je slobodni udarac ili penal, a karton zavisi od namjere: žuti za slučajno spriječenu priliku, crveni za namjerno.

Sve ostalo je procjena sudije, i upravo zato ovo pravilo nikada neće prestati izazivati svađe.

Često postavljana pitanja

Kada je igranje rukom prekršaj?

Kada je igrač namjerno odigrao rukom, kada je rukom neprirodno povećao svoje tijelo, ili kada je rukom postignut gol. Sve ostalo se u pravilu ne svira.

Računa li se rame kao ruka?

Ne. Po pravilima se računa samo dodir od donje ivice pazuha naniže. Sve iznad te linije je rame, pa gol postignut ramenom vrijedi.

Vrijedi li gol ako je lopta slučajno pogodila ruku napadača?

Ne vrijedi ako je gol dao sam strijelac rukom ili ga je rukom neposredno prije toga sebi namjestio. Ali slučajan dodir rukom nakon kojeg gol postigne saigrač više nije prekršaj.

Svira li se ako se lopta odbije od noge pa pogodi ruku?

Ne svira. Kada se lopta odbije od vlastitog tijela igrača, bilo od noge, glave ili trupa, pa pogodi njegovu ruku, prekršaja nema.

Nosi li igranje rukom karton?

Ne automatski. Žuti ide za prekinut obećavajući napad i za slučajno spriječen gol ili čistu priliku. Crveni ide samo kada je igrač namjerno rukom spriječio gol ili čistu priliku.

Šta ako golman igra rukom izvan šesnaesterca?

Tretira se kao svaki drugi igrač. Ako time spriječi čistu priliku za gol, slijedi direktan crveni karton. U svom kaznenom prostoru golman normalno smije koristiti ruke.

Zašto se pravilo o igranju rukom stalno mijenja?

Zato što traži procjenu, a ne mjerenje. Da li je ruka bila u prirodnom položaju ne može se izmjeriti kamerom, pa IFAB skoro svake sezone precizira formulaciju kako bi suzio prostor za različita tumačenja.

Provjerava li VAR svako igranje rukom?

Ne. Uključuje se samo kada je igranje rukom vezano za gol, penal ili direktan crveni karton, i to samo kod jasne i očigledne greške. Igranje rukom u sredini terena nije u njegovoj nadležnosti.