"Nijedna od 48 kamera nije potvrdila": bivši sudija zapalio raspravu o ispadanju Hrvatske
Bruno Marić razložio je sporne VAR odluke iz meča Hrvatske i Portugala. Tvrdi da ni penal ni poništeni Gvardiolov gol nisu imali jasan vizuelni dokaz, i da tehnologija ostavlja previše prostora za sumnju.
Ni dan poslije, prašina se ne sliježe. Ispadanje Hrvatske od Portugala u šesnaestini finala Svjetskog prvenstva i dalje je glavna tema, ali ne zbog rezultata nego zbog sudijskih odluka. Analizu koja je posebno zapalila raspravu potpisao je bivši sudija i stručnjak Bruno Marić, koji je otvoreno doveo u pitanje način na koji je VAR reagovao u prelomnim trenucima.
Dvije odluke koje su promijenile meč
Marić se fokusirao na dvije situacije: dosuđeni penal za Portugal i poništeni pogodak Joška Gvardiola. Njegova teza je jasna, u oba slučaja, kaže, nije postojao dovoljno jasan i nedvosmislen vizuelni dokaz za odluke koje su preokrenule utakmicu.
Emocije su prisutne kod svakoga ko je gledao utakmicu, ali dojam je gorak. Ne bih išao u teorije zavjere, ali neke stvari moramo jasno reći.
Time je odmah odbacio priče o namjeri, ali je poručio da problem leži u kriterijima, a ne u zavjeri.
Sporni penal: "Sudac na terenu nije svirao"
Kod jedanaesterca za Portugal Marić je istakao ključni detalj. Sudija na terenu prekršaj u prvi mah nije vidio kao penal, pa je tek intervencija iz VAR sobe promijenila odluku.
Analizirajući kriterij za penal kod konfrontacija u šesnaestercu nakon prekida, on nije bio u skladu s odlukom suca. Sudac odluku nije donio na terenu, smatrao je da to nije kazneni udarac. Nikako se ne mogu pomiriti s time da VAR u toj situaciji reagira.
Drugim riječima, ako je situacija toliko sporna da je iskusni arbitar uživo procijeni kao regularnu, pitanje je da li je VAR uopšte trebao intervenisati.
Poništeni gol i pouzdanost čipa
Najviše pažnje ipak je izazvala situacija s poništenim Gvardiolovim golom, gdje je odluka donesena na osnovu podataka iz čipa u lopti. Marić priznaje da je tehnologija u mnogim slučajevima korisna, ali smatra da bi bez jasne snimke morala imati granicu.
Ova odluka donesena je na temelju tehnologije. Tehnologija je odlična stvar, u nekim situacijama je taj čip bio vrlo koristan. No volio bih da u budućnosti, kad nema jasne snimke i dokaza da je igrač igrao, onda se to ne smije dosuditi.
Njegova poenta koja je najviše odjeknula: nijedna od 48 kamera na stadionu nije egzaktno pokazala sporni dodir. Odluka je, kaže, pala na osnovu signala koji ostavlja prostor za dilemu, a ne na osnovu dokaza koji svako može vidjeti.
Gdje je granica tehnologije
Ova rasprava dotiče pitanje koje će fudbal pratiti godinama: koliko vjerovati mašini kada ljudsko oko ne vidi ništa? Zagovornici čipa tvrde da je senzor precizniji od bilo koje kamere. Kritičari, poput Marića, pitaju da li je pošteno ispasti s turnira zbog dodira koji niko nije mogao vidjeti. Kako uopšte radi ta tehnologija koja je odlučila meč, objasnili smo u posebnom tekstu o čipu u lopti.
Za Hrvatsku je, nažalost, sve gotovo. Ali debata koju je ovaj meč otvorio tek počinje.
Pratite Fudbal 365, donosimo analize i reakcije sa Svjetskog prvenstva.
Često postavljana pitanja
Šta je Bruno Marić kritikovao?
Dvije VAR odluke iz meča Hrvatske i Portugala: dosuđeni penal za Portugal i poništeni gol Joška Gvardiola. Tvrdi da nijedna nije imala jasan vizuelni dokaz.
Zašto smatra penal spornim?
Jer sudija na terenu situaciju u prvi mah nije ocijenio kao penal, pa je odluku promijenila tek intervencija iz VAR sobe, što Marić smatra pogrešnim kriterijem.
Šta znači da nijedna od 48 kamera nije potvrdila?
Marić tvrdi da nijedna kamera na stadionu nije egzaktno pokazala sporni dodir, pa je poništenje Gvardiolovog gola palo isključivo na osnovu podataka iz čipa u lopti.
Je li Marić spominjao teorije zavjere?
Ne. Izričito je odbacio teorije zavjere i naglasio da je problem u kriterijima suđenja i pouzdanosti dokaza, a ne u namjeri.
Izvor:FIFA: Svjetsko prvenstvo
