Šta je Bosman pravilo i kako je promijenilo fudbal

Bosman pravilo je presuda Suda Evropske unije iz 1995. godine po kojoj igrač kojem je istekao ugovor može besplatno preći u drugi klub. Prije toga je matični klub mogao tražiti odštetu i za igrača koji više nije bio pod ugovorom.

Ako pratiš transfere, sigurno si čuo izraz otišao je po Bosmanu. Iza tog izraza stoji jedna presuda koja je iz temelja promijenila kako fudbal posluje, a priča iza nje je gorča nego što se obično prepričava.

Ko je bio Bosman

Jean-Marc Bosman bio je belgijski vezni igrač, prosječan profesionalac bez velike karijere. Igrao je za RFC Liège, a kada mu je 1990. godine istekao ugovor, klub mu je ponudio novi s platom smanjenom za oko sedamdeset posto.

Bosman je odbio i htio preći u francuski Dunkerque. Liège je tada zatražio odštetu koju francuski klub nije mogao platiti, pa je transfer propao. A pošto Bosman nije potpisao novi ugovor, njegov klub ga je stavio na led: nije smio otići, a nije mogao ni igrati.

Tužio je klub, belgijski savez i UEFA-u. Sudski postupak je trajao pet godina.

Ono što se rijetko spomene jeste kako je završio. Dok je spor trajao, Bosman je izgubio najbolje godine i karijeru više nikad nije vratio. Presuda koja nosi njegovo ime donijela je milijarde drugim igračima, a on je ostatak života proveo u finansijskim i ličnim problemima. Sindikat igrača mu je kasnije dodijelio pomoć.

Presuda iz 1995.

Sud Evropske unije presudio je 15. decembra 1995. u korist Bosmana, i to na osnovu koje fudbal nije očekivao: slobode kretanja radnika unutar Evropske unije. Sud je fudbalera tretirao kao svakog drugog zaposlenog, a ne kao imovinu kluba.

Presuda je donijela dvije velike promjene:

• Kada igraču istekne ugovor, klub više ne može tražiti odštetu. Igrač odlazi besplatno, kao slobodan igrač.
• Ukinuto je takozvano pravilo tri plus dva, koje je ograničavalo klubove na tri strana igrača plus dvojicu koji su duže u zemlji. Državljani zemalja EU od tada se ne smiju računati kao stranci.

Druga tačka je promijenila izgled evropskog fudbala možda i više od prve. Klubovi su preko noći mogli složiti sastav bez ijednog domaćeg igrača, što se već 1999. i desilo kada je Chelsea prvi put istrčao s postavom u kojoj nije bilo nijednog Engleza.

Izvor:UEFA,FIFA

Zašto je to promijenilo sve

Prije Bosmana, klub je držao igrača i nakon isteka ugovora, jer je mogao tražiti novac za njegov odlazak. Poslije presude, moć se preselila ka igračima.

Posljedice se vide i danas:

• Slobodni transferi postali su normalni. Veliki igrači znaju da na kraju ugovora mogu otići bez odštete, pa imaju jaču pregovaračku poziciju.
• Plate su porasle. Novac koji je ranije išao klubu kao odšteta danas ide igraču kao potpisni bonus i veća plata. Nije nestao, samo je promijenio adresu.
• Agenti su postali moćni. Slobodan igrač je posao koji se ugovara bez kluba prodavca, pa je uloga posrednika naglo porasla.
• Klubovi ne čekaju. Da ne bi ostali praznih ruku, klub radije proda igrača godinu prije isteka nego da ga pusti besplatno. Zato se svako ljeto priča o igračima kojima ugovor ističe sljedeće godine.
• Razlika između bogatih i siromašnih klubova je porasla. Manji klubovi su prije Bosmana zarađivali na odštetama i za igrače bez ugovora. Taj izvor prihoda im je nestao.

Šta Bosman NE pokriva

Ovdje nastaje najviše zabune, pa da razjasnimo. Bosman ne znači da igrač može otići kad mu se prohtije. Dok ugovor traje, igrač je vezan i novi klub mora platiti odštetu ili aktivirati otkupnu klauzulu. Sloboda nastupa tek kada ugovor istekne.

Postoji i detalj koji mnogi ne znaju: u posljednjih šest mjeseci ugovora igrač smije potpisati predugovor s klubom iz druge države i dogovoriti prelazak unaprijed. Zato u januaru redovno čitate da je neko "već potpisao" za novi klub, a do ljeta i dalje igra za stari. Matični klub tu ne može ništa.

Treća stvar: čak i kod besplatnog odlaska, klub koji je igrača odgojio može dobiti novac kroz naknadu za treniranje i solidarni mehanizam, ako je igrač mlad. Znači besplatno ne znači uvijek baš nula.

I četvrta, najvažnija: presuda vrijedi za kretanje unutar Evropske unije. Za igrače izvan EU i za prelaske u zemlje izvan nje i dalje postoje kvote i radne dozvole, koje propisuje svaka država posebno.

Šta je bilo poslije Bosmana

Presuda je ostavila rupu koju je FIFA morala zatvoriti. Ako igrač ima pravo na slobodu kretanja kao svaki radnik, koliko ga uopšte ugovor smije vezati?

Odgovor je došao 2001. godine, kroz dogovor FIFA-e i Evropske komisije, i uveo je zaštićeni period: tri godine za igrače koji su potpisali prije 28. rođendana, dvije za one starije. Unutar tog perioda igrač ne smije jednostrano raskinuti ugovor bez teških posljedica.

Poslije toga je došao slučaj Webster iz 2008. godine, po škotskom braniču Andyju Websteru. On je iskoristio pravilo i jednostrano raskinuo ugovor nakon isteka zaštićenog perioda, plativši klubu samo preostalu vrijednost ugovora. Mnogi su tada mislili da je to kraj transfera kakve poznajemo, ali se u praksi gotovo nikada nije ponovilo, jer se klubovi i igrači boje pravne nesigurnosti.

Kako je Brexit promijenio stvar

Za engleske klubove je Bosman djelimično prestao vrijediti kada je Velika Britanija izašla iz Evropske unije. Igrači iz EU tamo više nisu domaći radnici nego stranci, pa im treba radna dozvola koja se dobija po bodovnom sistemu: nastupi za reprezentaciju, rang lige iz koje dolazi, minutaža.

Dvije posljedice se odmah vide. Engleski klubovi ne smiju više dovoditi igrače mlađe od 18 godina iz EU, što im je zatvorilo tržište talenata koje su decenijama koristili. I dovođenje igrača iz slabijih evropskih liga postalo je teško, jer takav igrač često ne skupi dovoljno bodova.

Bosman danas

Izraz "slobodan po Bosmanu" i dalje se koristi kad igrač pređe u novi klub bez odštete, nakon isteka ugovora. Iako je presuda stara, njena logika je ugrađena u svaki moderni transfer prozor.

Zaključak

Bosman pravilo je presuda iz 1995. koja igraču daje pravo da nakon isteka ugovora pređe u drugi klub besplatno. Pomjerila je moć ka igračima, podigla plate i zauvijek promijenila kako klubovi planiraju ugovore. Zato i danas čuješ da je neko "otišao po Bosmanu".

Često postavljana pitanja

Šta je Bosman pravilo?

Presuda Suda Evropske unije iz 1995. koja igraču omogućava da nakon isteka ugovora pređe u drugi klub besplatno, bez odštete.

Ko je bio Jean-Marc Bosman?

Belgijski fudbaler koji je tužio svoj klub jer mu je onemogućio prelazak nakon isteka ugovora. Dobio je spor 1995.

Šta znači 'otišao po Bosmanu'?

Da je igrač prešao u novi klub bez plaćanja odštete, jer mu je istekao ugovor sa prethodnim klubom.

Zašto je Bosman važan za klubove?

Jer klub ne smije tražiti odštetu za igrača kojem je istekao ugovor. Zato klubovi radije prodaju igrača godinu prije isteka nego da ga izgube besplatno.

Na osnovu čega je sud presudio u korist Bosmana?

Na osnovu slobode kretanja radnika unutar Evropske unije. Sud je fudbalera tretirao kao svakog drugog zaposlenog, a ne kao imovinu kluba.

Može li igrač otići kad hoće, po Bosmanu?

Ne može. Dok ugovor traje, igrač je vezan i novi klub mora platiti odštetu ili aktivirati otkupnu klauzulu. Sloboda nastupa tek kada ugovor istekne.

Kada igrač smije potpisati za novi klub?

U posljednjih šest mjeseci ugovora smije potpisati predugovor s klubom iz druge države i dogovoriti prelazak unaprijed. Matični klub to ne može spriječiti.

Vrijedi li Bosman pravilo izvan Evropske unije?

Ne u punom obimu. Presuda se odnosi na kretanje unutar EU. Za igrače izvan Unije i dalje vrijede kvote i radne dozvole koje propisuje svaka država.

Kako je Brexit uticao na Bosman pravilo?

Igrači iz EU u Engleskoj više nisu domaći radnici nego stranci i treba im radna dozvola po bodovnom sistemu. Engleski klubovi zbog toga više ne smiju dovoditi igrače mlađe od 18 godina iz EU.

Šta je Bosman dobio tom presudom?

Vrlo malo. Spor je trajao pet godina i karijeru više nije vratio. Presuda koja nosi njegovo ime donijela je milijarde drugim igračima, a on je ostatak života proveo u finansijskim problemima.