Klauzula otkupa objašnjena: kako klubovi otkupljuju igrače
Zašto neki igrači imaju fiksnu cijenu, a klub prodavac ne može reći ne? Evo kako funkcioniše klauzula otkupa i zašto je postala ključni dio ugovora.
Klauzula otkupa je fiksni iznos upisan u ugovor po kojem igrač smije otići, a matični klub to ne može spriječiti. Ako neko uplati tačno toliko, klub nema pravo veta ni pravo na pregovore.
Kad neki transfer padne preko noći za tačno određeni iznos, obično je u igri baš ona. Evo kako radi, koje vrste postoje i zašto se u Španiji ponaša potpuno drugačije nego u Engleskoj.
Šta je klauzula otkupa
Klauzula otkupa (na engleskom release clause, u Španiji cláusula de rescisión) je fiksni iznos upisan u ugovor. Ako bilo koji klub ponudi tačno taj iznos, igrač je slobodan da pređe, a matični klub to ne može spriječiti.
Drugim riječima, klauzula unaprijed određuje cijenu po kojoj igrač može otići, bez obzira na to želi li ga njegov klub prodati ili ne.
Izvor:FIFA - Transfer sistem
Zašto klubovi uopšte pristaju na klauzulu
Na prvi pogled djeluje čudno da klub sam upiše cijenu po kojoj može izgubiti igrača. Razlozi ipak postoje:
- Igrač to traži. Mnogi potpisuju samo ako dobiju "izlaz" po određenoj cijeni.
- Zaštita od niskih ponuda. Visoka klauzula odbija klubove koji nemaju toliko novca.
- Sigurnost. Klub barem zna koliko će dobiti ako neko aktivira klauzulu, umjesto da se cjenka.
U Španiji je klauzula otkupa čak obavezna u svakom profesionalnom ugovoru, pa su tamošnji iznosi često ogromni, baš da odbiju kupce. Zbog toga se viđaju brojke koje nemaju veze sa stvarnom vrijednošću igrača, poput klauzule od 700 miliona eura koju je u ugovoru imao Lionel Messi. Takva klauzula nije procjena cijene nego poruka da igrač nije na prodaju.
Španska klauzula radi drugačije nego što misliš
Ovo je detalj koji gotovo svi promaše. U Španiji klauzulu formalno ne plaća klub kupac nego sam igrač. On uplaćuje iznos ligi i time raskida vlastiti ugovor, a novac se prosljeđuje njegovom klubu. Novi klub mu prethodno da taj novac.
Zvuči kao formalnost, ali nije, jer nosi porezne posljedice. Pošto se uplata vodi kao igračev prihod, stvarni trošak za klub kupca ispadne osjetno veći od iznosa klauzule.
Najpoznatiji primjer je prelazak Neymara u PSG 2017. godine za 222 miliona eura. Kada su njegovi advokati došli uplatiti klauzulu, španska liga je odbila primiti novac, tvrdeći da transfer krši finansijska pravila. Uplata je na kraju ipak izvršena preko saveza, ali je slučaj pokazao da ni fiksna klauzula ne prolazi uvijek glatko.
Vrste klauzula
Naziv klauzula otkupa se kod nas koristi za nekoliko različitih stvari, pa ih razdvojimo.
Klauzula za odlazak je ono o čemu pišemo ovdje: fiksni iznos za koji igrač smije otići.
Uslovna klauzula vrijedi samo u određenim okolnostima. Najčešće varijante su niža cijena ako se klub ne plasira u Ligu prvaka, ili ako ispadne iz lige. Takve klauzule su česte u Engleskoj i obično se ne objavljuju.
Klauzula ograničena na tržište dozvoljava odlazak samo u inostranstvo, ili zabranjuje prelazak direktnom rivalu. Ponekad je iznos viši za klubove iz iste lige nego za strane.
Klauzula povratka je nešto sasvim drugo: pravo bivšeg kluba da igrača otkupi nazad po unaprijed dogovorenoj cijeni. Koriste je klubovi s jakim akademijama kada prodaju mladog igrača, da ga mogu vratiti ako eksplodira.
Procenat od buduće prodaje takođe nije klauzula otkupa. To je pravo prodavca na dio iznosa kada novi klub igrača dalje proda, obično između deset i dvadeset posto.
Zašto ih engleski klubovi izbjegavaju
U Engleskoj klauzula nije obavezna i klubovi je nerado upisuju. Razlog je jednostavan: Premier liga ima najviše novca, pa njeni klubovi rijetko pristaju da unaprijed ograniče cijenu svojih igrača. Radije se cjenkaju, jer znaju da mogu izdržati pritisak.
Kada se u Engleskoj i pojavi, najčešće je riječ o uslovnoj klauzuli koja se aktivira samo u slučaju ispadanja ili neuspjeha u Evropi, i to je dio ugovora koji se ne objavljuje.
Kako se klauzula aktivira
Postupak je jednostavan, ali precizan: zainteresovani klub (ili igrač preko kluba) uplaćuje tačan iznos klauzule, najčešće preko nadležnog saveza. Time je odšteta plaćena i matični klub više nema pravo veta. Nakon toga igrač pregovara ugovor sa novim klubom, kao i kod svakog drugog transfera.
Klauzula nije isto što i obična odšteta
Bitna razlika: kod običnog transfera klubovi se cjenkaju i prodavac može reći ne. Kod klauzule je cijena unaprijed fiksna i prodavac nema izbora ako neko plati. Zato klauzula ubrzava transfere i izbacuje pregovaranje iz igre.
Razlikuje se i od slobodnog transfera po Bosmanu, gdje igrač odlazi besplatno nakon isteka ugovora. Klauzula se aktivira dok ugovor još traje, uz plaćanje fiksnog iznosa.
Zašto klub ipak može otezati
Iako nema pravo veta, matični klub nije potpuno bespomoćan. Uplata mora biti tačna do posljednjeg eura i izvršena na propisan način, a klub može osporavati je li postupak ispoštovan. Rok za registraciju igrača takođe teče, pa se dešava da se uplata namjerno odugovlači dok se prelazni rok ne zatvori.
Zbog toga se klauzule najčešće aktiviraju rano u prelaznom roku, a ne u posljednjim danima. Klub kupac ne želi rizikovati da mu registracija ne stigne na vrijeme.
Zaključak
Klauzula otkupa je fiksna cijena upisana u ugovor po kojoj igrač može otići, a da ga klub ne može zadržati. Štiti i igrača i klub, ubrzava transfere i izbacuje cjenkanje. Kad sljedeći put vidiš da je neko prešao "za tačno toliko miliona", velika je šansa da je aktivirana baš klauzula otkupa.
Često postavljana pitanja
Šta je klauzula otkupa?
Fiksni iznos upisan u ugovor. Ako ga neko plati, igrač može preći u drugi klub, a matični klub to ne može spriječiti.
Može li klub odbiti aktiviranu klauzulu?
Ne. Ako je plaćen tačan iznos klauzule, matični klub nema pravo veta i transfer može proći.
Je li klauzula isto što i obična odšteta?
Nije. Kod obične odštete klubovi se cjenkaju i prodavac može reći ne. Klauzula je unaprijed fiksna i prodavac nema izbora.
Zašto su klauzule u Španiji tako visoke?
Jer je klauzula tamo obavezna u svakom ugovoru, pa klubovi upisuju ogromne iznose da odbiju kupce. Messi je u ugovoru imao klauzulu od 700 miliona eura, što nije bila procjena cijene nego poruka da nije na prodaju.
Ko plaća klauzulu u Španiji, klub ili igrač?
Formalno igrač. On uplaćuje iznos ligi i time raskida vlastiti ugovor, a novac ide njegovom klubu. Novi klub mu prethodno da taj novac, ali se uplata vodi kao igračev prihod, pa stvarni trošak ispadne veći od iznosa klauzule.
Koja je razlika između klauzule otkupa i klauzule povratka?
Klauzula otkupa je cijena za koju igrač smije otići. Klauzula povratka je pravo bivšeg kluba da ga otkupi nazad po dogovorenoj cijeni, a koriste je klubovi s jakim akademijama kada prodaju mladog igrača.
Šta je procenat od buduće prodaje?
Pravo kluba prodavca na dio iznosa kada novi klub igrača dalje proda, obično deset do dvadeset posto. To nije klauzula otkupa nego zaseban dogovor.
Zašto engleski klubovi rijetko upisuju klauzule?
Zato što Premier liga ima najviše novca, pa njeni klubovi ne žele unaprijed ograničiti cijenu igrača. Kada se klauzula i pojavi, najčešće je uslovna i aktivira se samo kod ispadanja ili neuspjeha u Evropi.
Može li klub odugovlačiti aktiviranje klauzule?
Može donekle. Uplata mora biti tačna do posljednjeg eura i izvršena propisano, a klub može osporavati postupak. Zato se klauzule aktiviraju rano u prelaznom roku, da registracija stigne na vrijeme.
