Slučaj Paredes: zašto fudbal ne kažnjava ono što svi vide, i šta bi to zaista promijenilo

Španija je svjetski prvak. U finalu je bilo 1:0 protiv Argentine, i to je rezultat koji ostaje u knjigama. Ali ako pratite šta se otad priča, primijetit ćete da rasprava nije otišla na gol, nego na jedno ime: Leandro Paredes.

Za jedne je vezista koji radi prljav posao da bi ekipa disala. Za druge je sve ono što fudbal nikada nije smio prihvatiti kao normalno. Umjesto da i mi ponovimo to pitanje pa ga ostavimo da visi, hajde da odgovorimo na njega.

Prvo, šta je "prljavi zanat" zapravo

Iza tog izraza krije se konkretna, potpuno racionalna računica. Kada protivnik krene u kontru, prekršaj u sredini terena košta žuti karton, ali gasi napad koji je mogao završiti golom. Sudija vidi jedan prekršaj, ekipa dobija petnaest sekundi da se vrati u formaciju.

Isto vrijedi i za drugi dio posla: kroz cijelu utakmicu sitno gurkanje, komentar, zadržavanje lopte poslije zvižduka. Ništa od toga samo po sebi nije vrijedno kartona. Sve zajedno mijenja ritam meča i vadi protivnika iz koncentracije.

Najbolji primjer kako se to isplati vidjeli smo još u četvrtfinalu protiv Švicarske. Paredes je startovao na Breela Embola pored aut linije i dobio žuti karton. Na kraju je, poslije VAR provjere, isključen Embolo jer je snimak pokazao simuliranje. Paredes je napravio prekršaj, prošao s opomenom, a protivnik je ostao s igračem manje. Cijelu tu epizodu razložili smo u tekstu o Messiju i sudiji Pinheiru.

Zašto sudije to trpe

Ovdje je odgovor koji se rijetko izgovori. Sudija svaki prekršaj sudi zasebno, a ne kao zbir. Ne postoji brojač koji mu na sat javi da je isti igrač napravio peti prekršaj u poluvremenu. Igrač koji pet puta faulira po jednom u svakoj zoni terena, i to nikad pregrubo, statistički će proći s jednim žutim ili bez ijednog.

Pravilo koje bi to trebalo pokrivati postoji i zove se uporno kršenje pravila. Sudija smije dati žuti karton igraču koji ponavlja prekršaje, čak i kada nijedan pojedinačno nije zaslužio karton. Problem je što je to procjena, a ne obaveza, pa se u praksi primjenjuje rijetko i neujednačeno. Više o tome kada karton mora, a kada samo smije, pisali smo u vodiču o pravilima žutog i crvenog kartona.

Dodajte tome da sudije u finalu nerado dijele stroge kazne, jer niko ne želi da odluči najveću utakmicu na svijetu isključenjem, i dobijete tačno onaj prag tolerancije o kojem svi govore. Navijači su to, kao i obično, saželi bolje od svake analize.

U odbranu Paredesa, koliko god zvučalo čudno

Lako je svaliti sve na jednog igrača, ali to je i najlakši način da se promaši poenta. Paredes nije izmislio ovaj način igre niti je jedini koji ga primjenjuje. Gotovo svaka ozbiljna ekipa ima igrača kojem je to posao, samo što kod nekih to zovemo lukavstvom, a kod drugih prljavštinom, zavisno od toga za koga navijamo.

Igrač će uvijek tražiti granicu onoga što mu je dozvoljeno. To nije mana karaktera nego logika takmičenja. Ako sistem nagrađuje određeno ponašanje, to ponašanje će postojati, bez obzira ko nosi dres.

Šta bi to stvarno moglo promijeniti

Ako se želi manje ovakve igre, moralne pridike neće pomoći. Pravila hoće. Tri stvari se već godinama spominju i sve tri su izvodljive:

• Zbirno brojanje prekršaja. Automatski žuti karton nakon određenog broja prekršaja u poluvremenu, po uzoru na košarku. Uklanja procjenu i izjednačava kriterij za sve.
• Privremeno isključenje. Deset minuta van terena za taktički prekršaj ili prigovor. Već se testira u nižim rangovima i omladinskom fudbalu, a kazna boli odmah, za razliku od kartona koji se osjeti tek naredne utakmice.
• Dosljedna primjena postojećeg pravila. Uporno kršenje pravila već postoji u zakonima igre. Treba ga samo početi primjenjivati jednako prema svima.

Ono što se najviše previđa

I na kraju, detalj koji je u svoj toj raspravi nekako ispao. Argentina je izgubila finale. Sav taj zanat, sve prekinute kontre i izvedeni protivnici iz takta na kraju nisu donijeli trofej. Odnijela ga je Španija, i to igrajući fudbal zbog kojeg se turnir i gleda.

Možda je to najbolji argument protiv prljavog zanata. Ne moralni, nego praktični.

Često postavljana pitanja

Ko je osvojio Svjetsko prvenstvo 2026?

Španija, pobjedom od 1:0 protiv Argentine u finalu odigranom 19. jula 2026.

Šta je taktički prekršaj?

Namjeran prekršaj kojim se prekida protivnički napad, najčešće kontra. Igrač svjesno prima žuti karton jer je to za ekipu manja šteta od primljenog gola.

Zašto sudije ne kazne igrača koji stalno faulira?

Jer se svaki prekršaj sudi zasebno, bez zbirnog brojača. Pravilo o upornom kršenju pravila postoji, ali je stvar sudijske procjene, pa se primjenjuje neujednačeno.

Šta je uporno kršenje pravila?

Pravilo koje sudiji dozvoljava žuti karton igraču koji ponavlja prekršaje, čak i kada nijedan pojedinačno ne zaslužuje karton.

Postoji li kazna koja bi ovo smanjila?

Najčešće se spominju zbirno brojanje prekršaja uz automatski karton i privremeno isključenje na deset minuta, koje se već testira u nižim rangovima.

Izvor:IFAB: Pravila igre