Džeko se 2. oktobra oprašta od Zmajeva: odlazi kao rekorder, i to dok još zabija
Edin Džeko je objavio da će protiv Švedske odigrati posljednju utakmicu za Bosnu i Hercegovinu. Iza njega ostaje 151 nastup i 73 gola, brojke koje vjerovatno niko neće stići. Ono što ovaj oproštaj čini posebnim jeste to što odlazi sam, u trenutku kada je i dalje golgeter.

Dan koji smo znali da mora doći ipak je stigao prerano. Edin Džeko je objavio da se 2. oktobra 2026., na utakmici protiv Švedske, oprašta od dresa reprezentacije Bosne i Hercegovine. Kapiten je odluku saopštio sam, porukom na društvenim mrežama, bez konferencije i bez posrednika.
Ponekad sam se znao zapitati kada će doći ovaj trenutak, ali nikada nisam mogao zamisliti koliko ću biti emotivan dok budem pisao ove riječi.
Iza njega ostaje 151 nastup i 73 gola. Iza njega ostaje i nešto što se ne mjeri brojkama, a to zna svako ko je posljednjih dvadeset godina navijao za Zmajeve.
Brojke koje vjerovatno niko neće stići
Vrijedi na trenutak stati kod tih cifara, jer se lako preleti preko njih. Džeko je rekorder reprezentacije Bosne i Hercegovine i po broju nastupa i po broju golova, a to je kombinacija koju u fudbalu rijetko ko drži istovremeno.
Sto pedeset i jedan nastup znači gotovo dvije decenije stalnog odazivanja, kroz povrede, kroz klupske obaveze, kroz sezone u kojima je bilo lakše ostati kod kuće. Sedamdeset i tri gola znače da je u prosjeku zabijao skoro na svakoj drugoj utakmici, i to za reprezentaciju koja rijetko kad dominira protivnikom.
Da bi neko to oborio, treba mu petnaest godina neprekidnog nivoa. Realno gledajući, taj rekord će nadživjeti sve nas koji ga danas komentarišemo.
Odlazi dok još zabija, i to je najveća stvar u cijeloj priči
Ovo je detalj koji zaslužuje da bude naslov, a ne fusnota. Džeko ne odlazi jer je istrošen, jer ga selektor ne zove ili jer više ne može. Odlazi u trenutku kada je i dalje golgeter.
Prije samo nekoliko sedmica, sa 40 godina, ušao je s klupe u prvom kolu njemačkog Kupa, zabio dva gola, dodao asistenciju i sam prelomio utakmicu za Schalke, o čemu smo pisali u tekstu o njegovoj noći protiv Halleschera. Čovjek koji je to uradio mogao je mirno odigrati još jedan ciklus i niko mu ne bi rekao ni riječ.
Umjesto toga, izabrao je da sam odredi kraj. To je luksuz koji u fudbalu ima jako malo igrača, jer većinu njih penzioniše selektor, kalendar ili tijelo. Džeko odlazi na svoj način, uspravno, i baš to njegov oproštaj čini dostojanstvenim umjesto tužnim.
Dva trenutka koja je izdvojio sam
Zanimljivo je i šta je od svega izabrao da spomene. Nije to bio nijedan njegov klupski trofej niti pojedinačna nagrada, nego dvije noći koje je dijelio s cijelom zemljom.
Prva je plasman na Svjetsko prvenstvo 2014. i gol protiv Velsa, prvi Mundijal u istoriji ove države. Druga je Zenica i utakmica protiv Italije u martu, večer koja nam je donijela drugi nastup na Svjetskom prvenstvu.
Vidjeti moje ljude kako slave na ulicama naših gradova bio je još jedan nevjerovatan poklon koji mi je fudbal dao.
Ta noć u Zenici usput govori i nešto o generaciji koja dolazi. Izjednačenje je tada postigao Haris Tabaković, a Zmajevi su prošli nakon penala. Isti taj Tabaković danas puni mreže u Austriji, o čemu smo pisali kada je otvorio ligaški račun za Salzburg.
Pitanje koje sada ostaje: ko poslije Džeke
Sada dolazi teži dio. Reprezentacija ne gubi samo napadača nego i referentnu tačku, čovjeka kojem se lopta dodavala kada se nije znalo šta drugo, i kapitena čije je prisustvo mlađima davalo sigurnost.
Utješno je barem to što nasljednici nisu apstrakcija. Ermedin Demirović je ljetos odbio veliki novac iz Turske da bi ostao i borio se u Stuttgartu, o čemu smo pisali u tekstu o njegovoj odluci, a Tabaković je u sjajnoj formi. Uz njih, generacija poput Amara Dedića i Benjamina Tahirovića ulazi u najbolje godine.
Nijedan od njih neće biti Džeko, jer to niko i ne može. Ali reprezentacija se ne gradi kopiranjem prethodnika, nego time što neko preuzme odgovornost. To je jedini pravi način da mu se uzvrati.
Zato 2. oktobar nije samo utakmica
Džeko je u poruci tražio jednu jedinu stvar, a to je da te večeri budemo tu. Nije tražio ispraćaj, koreografiju ni govor, nego da posljednju noć u dresu proživi s ljudima s kojima je proživio i sve ostale.
Ako se ikada isplatilo doći na stadion i prije prvog zvižduka, isplatit će se 2. oktobra. Neke stvari se ne ponavljaju.
Često postavljana pitanja
Kada se Edin Džeko oprašta od reprezentacije?
Dana 2. oktobra 2026. godine, na utakmici protiv Švedske. To će biti njegov posljednji nastup u dresu Bosne i Hercegovine.
Koliko nastupa i golova Džeko ima za BiH?
Odigrao je 151 utakmicu i postigao 73 gola, što ga čini rekorderom reprezentacije i po nastupima i po golovima.
Kada je Džeko debitovao za reprezentaciju?
Protiv Turske, na sarajevskom stadionu Asim Ferhatović Hase, prije gotovo dvadeset godina.
Koje je trenutke Džeko izdvojio kao najvažnije?
Plasman na prvo Svjetsko prvenstvo 2014. i gol protiv Velsa, te utakmicu protiv Italije u Zenici u martu, kojom su Zmajevi izborili drugi nastup na Mundijalu.
Koliko godina ima Edin Džeko?
Četrdeset. Uprkos godinama i dalje je u sjajnoj formi u klubu, pa oproštaj od reprezentacije nije posljedica pada forme nego njegova lična odluka.
Izvor:Nogometni savez BiH


